U svijetu kibernetičke sigurnosti došlo je do značajnog napretka u sofisticiranosti zlonamjernog softvera, pri čemu napadači sve više koriste legitimne programske okvire u zlonamjerne svrhe. Novija pojava uključuje naoružavanje .NET sklopova (assemblies) putem naprednih tehnika prikrivanja (obfuscation), što predstavlja zabrinjavajući trend u ofanzivnim sigurnosnim operacijama. Ovaj soficticiran pristup iskorištava inherentne karakteristike .NET okvira, koji je postao preferirani jezik za brojne alate ofanzivne sigurnosti, uključujući Rubeus, SeatBelt, SharpDPAPI i Certify. Pojava ove prijetnje proizlazi iz fundamentalne ranjivosti u .NET arhitekturi. Za razliku od tradicionalnih kompajliranih izvršnih datoteka, .NET binarni zapisi sadrže međujezični kod koji čuva većinu simbola iz izvornog koda, čak i kada se kompilira u izdanom načinu rada. Ova karakteristika, iako korisna za legitimne razvojne svrhe, stvara priliku kako za branitelje da kreiraju potpise (signatures) tako i za napadače da iskoriste transparentnost okvira. Napadni vektori zlonamjernog softvera obuhvataju više mehanizama isporuke, uključujući prijenose izvršnih datoteka, Visual Basic skripte, JavaScript implementacije, HTA dokumente, batch skripte i Office dokumente ugrađene s VBA makronaredbama.
BallisKit istraživači su identificirali ovaj sofisticirani okvir za prikrivanje integriran unutar MacroPack Pro, koji implementira sveobuhvatan scenarij nazvan WEAPONIZE_DOTNET. Istraživači su dokumentirali kako napadači mogu sustavno transformisati legitimne .NET sklopove u naoružane terete (payloads), izbjegavajući pritom tradicionalne mehanizme sigurnosne detekcije. Uticaj okvira proteže se na više alata ofanzivne sigurnosti, s uspješnim testiranjima provedenim na sklopovima KrbRelay, Rubeus, Mythic Apollo Implant, SeatBelt, SharpDPAPI i SharpHound.
Ključna prednost ovog pristupa naoružavanju leži u njegovim sofisticiranim mehanizmima prikrivanja koji sustavno neutraliziraju uobičajene metode detekcije. Okvir koristi četiri primarne strategije prikrivanja, od kojih svaka cilja na specifične aspekte analize i detekcije .NET sklopova. PInvoke do DInvoke mutacija predstavlja kritičnu tehniku izbjegavanja implementiranu kroz opciju `–obfuscate-dotnet-dinvoke-mutation`. Tradicionalne .NET aplikacije koriste PInvoke funkcije za uvoz izvornih Windows API poziva, pohranjujući nazive funkcija i biblioteka u čistom tekstu unutar sklopa. Ovo stvara lako detektibilne potpise za sigurnosna rješenja. Proces prikrivanja pretvara ove statičke uvoze u dinamičke DInvoke pozive, izvršene u vrijeme izvođenja putem delegata koji funkcioniraju kao prikriveni pokazivači funkcija.
Mehanizam rukovanja refleksijom rješava temeljni izazov u .NET prikrivanju. Kada sklopovi koriste refleksiju za pristup informacijama u vrijeme izvođenja o vlastitoj strukturi, tradicionalno prikrivanje narušava funkcionalnost preimenovanjem simbola. Opcija `–obfuscate-dotnet-reflection-handling` stvara mapiranje u vrijeme izvođenja između prikrivenih simbola i njihovih originalnih vrijednosti, održavajući funkcionalnost uz očuvanje mogućnosti prikrivenosti. Možda najvažnije, tehnika ugrađivanja putem `–obfuscate-dotnet-embed` u potpunosti transformira izgled sklopa kreiranjem .NET učitavača (loader) koji dinamički učitava prikriveni teret direktno u memoriju. Ovaj pristup osigurava da zlonamjerni sklop nikada ne dodirne disk, značajno komplicirajući forenzičku analizu i sustave detekcije temeljene na datotekama. Okvir održava kompatibilnost kroz sve verzije .NET okvira od 3.5 nadalje, osiguravajući široke mogućnosti implementacije na sustavima Windows 7 do trenutnih sustava Windows 10 i 11.
