Danas organizacije neprestano trpe cyber napade, a hakerski upadi postaju svakodnevna vijest. Gledajući unazad na razvoj sigurnosnog sektora, jasno je da ovo nije samo ljudski problem—ovo je matematički problem. Postoji previše prijetnji i sigurnosnih zadataka da bi bilo koji SOC (Security Operations Center) mogao ručno obraditi sve u razumnom roku. Ipak, rješenje postoji. Mnogi ga nazivaju SOC 3.0—okruženje obogaćeno vještačkom inteligencijom koje analitičarima omogućava da postignu više s manje resursa, prebacujući sigurnosne operacije iz reaktivnog u proaktivni način rada. Transformativna moć SOC-a 3.0 biće detaljno objašnjena u ovom članku, pokazujući kako AI može dramatično smanjiti radno opterećenje i rizik, pružajući vrhunske sigurnosne operacije kakve svaki CISO priželjkuje. Međutim, da bismo shvatili ovu revoluciju, potrebno je razumjeti kako se SOC razvijao kroz vrijeme i zašto su prethodni koraci postavili temelje za novu eru sigurnosti.
Kratka istorija SOC-a
Već decenijama, Security Operations Center (SOC) je prva linija odbrane organizacija od cyber prijetnji. Kako su napadi postajali sve sofisticiraniji, tako se i SOC morao razvijati. Tokom godina identifikovao sam tri faze evolucije SOC-a:
- SOC 1.0 – Tradicionalni, manuelni SOC
- SOC 2.0 – Djelimično automatizovani SOC (danas najčešći)
- SOC 3.0 – SOC zasnovan na AI, koji koristi napredne tehnologije
U ovom članku, pregledat ćemo svaku od ovih faza kroz četiri ključne funkcije:
- Tretiranje i otklanjanje alarma
- Detekcija i korelacija prijetnji
- Istraživanje incidenata
- Obrada podataka
SOC 1.0: Tradicionalni, manuelni SOC
Ručno tretiranje bučnih alarma
U ranim danima, SOC analitičari su se mučili s prevelikim brojem lažnih alarma. Svaka nova sigurnosna pravila generisala su gomilu nevažnih upozorenja. Triage je bio iscrpljujući i većina resursa odlazila je na filtriranje beskorisnih podataka umjesto na rješavanje pravih sigurnosnih problema.
Problemi sa SIEM-om i korelacijom podataka
Tradicionalni SIEM (Security Information and Event Management) zahtijevao je ručno podešavanje pravila, što je bio ogroman izazov. Pravljenje efikasnih korelacionih pravila zahtijevalo je visoku ekspertizu i često su ih mogli održavati samo mali timovi specijalista, što je dovodilo do uskih grla i sporih odgovora.
Istraživanje prijetnji samo za eksperte
Svi ozbiljniji sigurnosni incidenti morali su proći kroz ruke iskusnih stručnjaka, što je ograničavalo kapacitet tima. Junior analitičari mogli su se baviti samo jednostavnim incidentima, dok su složeniji slučajevi zahtijevali nivoe L2 i L3.
Ručno procesiranje podataka
Obrada sigurnosnih podataka u SOC 1.0 bila je potpuno manuelna. Svaka nova vrsta logova zahtijevala je prilagođavanje pravila za obradu, što je činilo integraciju novih alata i izvora podataka sporom i skupom.
SOC 2.0: Djelimično automatizovani SOC
SOC 2.0 donosi prve velike promjene kroz automatizaciju određenih zadataka.
Obogaćeni alarmi i automatizovani playbook-ovi
SOAR (Security Orchestration, Automation, and Response) platforme omogućile su automatizovano obogaćivanje alarma dodatnim podacima, kao što su provjere IP adresa u threat intelligence bazama ili podaci iz asset menadžment sistema. Ovo je pomoglo analitičarima da brže odluče da li je prijetnja stvarna.
Napredniji SIEM i XDR
Novi SIEM-ovi i XDR (Extended Detection and Response) sistemi donijeli su unaprijed definisana sigurnosna pravila i bolje povezivanje podataka iz različitih izvora. Alati poput Exabeam-a, Securonix-a i Microsoft Sentinel-a olakšali su korelaciju događaja.
Poboljšana istraga prijetnji, ali i dalje manuelna
Iako je SOC 2.0 donio bolje alate, sama istraga prijetnji i dalje je ostala manuelna. Analitičari su morali interpretirati podatke i donositi odluke, što je ograničavalo efikasnost.
Bolja integracija podataka, ali i dalje skupa
Pojavile su se nove tehnologije za upravljanje logovima poput CRIBL-a, koje su omogućile bolje upravljanje podacima i smanjenje troškova. Međutim, skladištenje i analiza velikih količina podataka i dalje su ostali veliki budžetski problem.
SOC 3.0: SOC vođen vještačkom inteligencijom
SOC 3.0 donosi revoluciju u sigurnosne operacije koristeći AI i distribuirane baze podataka.
AI za automatski triage i remedijaciju
Umjesto da analitičari ručno procjenjuju alarme, AI sada može klasifikovati i prioritetizirati prijetnje sa visokom preciznošću. Ovo omogućava analitičarima da se fokusiraju na ključne incidente, dok AI obrađuje manje hitne slučajeve.
Adaptivna detekcija i korelacija
SOC 3.0 koristi mašinsko učenje za automatsko prilagođavanje sigurnosnih pravila, smanjujući broj lažnih alarma i otkrivajući nove prijetnje bez potrebe za ručnim podešavanjima.
Automatska istraga prijetnji
Umjesto ručnih pretraga logova, AI može analizirati na hiljade događaja u realnom vremenu i generisati najrelevantnije zaključke za analitičare. Čak i junior analitičari sada mogu donositi odluke koje su ranije zahtijevale stručnjake sa višeg nivoa.
Optimizacija podataka i smanjenje troškova
SOC 3.0 koristi distribuirane baze podataka, omogućavajući skladištenje podataka na najpovoljnijim lokacijama i pristup podacima na zahtjev. Ovo sprečava vendor lock-in i omogućava organizacijama da smanje troškove obrade i skladištenja podataka.
Zaključak
SOC 3.0 nije samo trend—on predstavlja sljedeći logičan korak u razvoju cyber bezbjednosti. Kombinujući AI i napredne analitičke alate, omogućava timovima da efikasnije rješavaju prijetnje, smanje troškove i poboljšaju ukupnu sigurnosnu strategiju. Iako ljudska ekspertiza ostaje neophodna, AI će fundamentalno promijeniti način rada SOC timova, omogućavajući im da se fokusiraju na strategiju umjesto na rutinske zadatke.
Izvor:The Hacker News
